Frane Missia 1924. - 2018. FOTOGALERIJA sa snimanja dokumentarca na Pjaci 2012.
-
774 pregleda
FOTOGALERIJA sa snimanja nikad završenog dokumentarca - Pjaca 2012. - Frane Missia 1924.-2018.
Preminuo 2018. godine u 94.g. u Splitu
Missia je rođen u Splitu 1924. godine, a školovao se u Zagrebu, Parizu i New Yorku.
U Zagrebu je završio studij strojarstva, iako ga je cijeloga života privlačilo slikarstvo. Ljubav prema umjetnosti ga je nagnala da upiše paralelno sa studijem strojarstva i studij scenografije u Zagrebu. Na tom studiju dobiva stipendiju 1958. za odlazak u Pariz gdje boravi 10 godina. Upoznao je pariške scenografe i u Parizu počinje raditi ono što je zapravo uvijek želio, slikati. Treba napomenuti da se u Parizu zaposlio kao inženjer, ali u gradu koji za umjetnike nudi velike mogućnosti razvijao je svoj slikarski talent. Tijekom boravka u Parizu plasirao je mnoge slike u galerije, a čak je jednom izlagao na skupnoj izložbi s velikim Pablom Picassom. Jednu od njegovih slika zapazio je i Grad Pariz te su je otkupili. Bila je to slika „Noć u luci“, koja će svoje mjesto naći i u monografiji Frane Missije. Taj detalj bio je važan za njegov daljnji razvoj, bio je to svojevrsni vjetar u leđa ovom svestranom umjetniku da nastavi daljnje obrazovanje i rad u likovnim umjetnostima. Nakon deset godina rada u Parizu stiže poziv za odlazak u New York. SAD je tada nudio velike mogućnosti inženjerima iz Europe, pa Missia te 1968. Odlazi u New York raditi kao inženjer, ali i dalje nastavlja svoj likovni rad. Njegova velika želja je bila da dobije i formalno obrazovanje u slikarstvu, pa s 40 godina završava prestižni Columbia University, a nakon studija predaje slikarstvo, pedagogiju i scenografiju na New York Universityju. Tu radi 22 godine, a u međuvremenu upisuje i završava doktorat na Columbia University. Postavljao scenografiju u Broadwayu Živio je uvijek između New Yorka, Pariza i Splita. U razgovoru s njegovom suprugom otkrili smo niz velikih djela njegove karijere. Osim prethodno navedene skupne izložbe s Picassom u Parizu, postavljao je i scenografije na slavnom Broadwayu 1972. godine za „Tetoviranu ružu“. Otkad je u mirovini živio je pola godine u New Yorku, pola u Parizu. Međutim, 2014. godine je slomio kuk i više se nije vraćao u New York te ostaje živjeti u Splitu sa suprugom. Najbolji pokazatelj njegove svestranosti u umjetnosti, osim njegovih djela, je i podatak da je u umjetnost ušao kao glazbenik. Svirao je saksofon u orkestru mornarice sve do bolesti pluća, kada kreće njegov slikarski put. Izložba u Galeriji Meštrović - Missiju je teško odrediti u jednom umjetničkom pravcu jer kada vidite njegove slike na izložbi zapitate se da li je moguće da je jedna osoba ovo sve naslikala. Volio je slikati aktove na kojima je doktorirao, s kojima je uz grafike i započeo karijeru, a nastavio s platnom, akrilikom, aktovima, maritimnim pejzažima i apstraktnim ekspresionizmom. Tijekom karijere izlagao je u mnogim gradovima i državama, ali najznačajnije izložbe su svakako ostale one u rodnom gradu i u Parizu. Posljednju izložbu za života imao je u staroj Gradskoj vijećnici u Noći muzeja posvećenoj sportu pod olimpijskim geslom "Važno je sudjelovati". Za njegovog života zakazana je i izložba u Galeriji Meštrović koja se održala u srpnju 2018. godine. Izdana je i monografija njegove impresivne karijere u kojoj su sva njegova značajna djela. Najznačajnija djela teško je izdvojiti s obzirom na njegovu svestranost u pravcima i tehnikama slikanja, jer kako nam otkriva njegova supruga na izložbama bi svako djelo zasebno nekoga „taklo“ , ali svi su bili složni u divljenju nad njegovim velikim talentom i svestranošću.
NAJZNAČAJNIJE IZLOŽBE:
1959. Pariz – Prva samostalna u Parizu 1960. Pariz – Skupna izložba s Pablom Picassom 1962. Split – Prva samostalna izložba u Muzeju grada Splita 1979. Split – Salon Galić „Sportašice“, povodom Mediteranskih igara u Splitu 2013. Split – Gradska vijećnica, velika monografska izložba 2015. Split – Gradska vijećnica „Slike iz škafetina“ 2018. Split – Skupna izložba u Noći muzeja, Gradska vijećnica ......
Snimatelj dokumentarca: Dražen Travaš
Foto: Boris Kragić